Tanja Mušnjak, dugogodišnja je volonterka LAG-a Vallis Colapis koja je do sada sudjelovala na nekoliko naših Erasmus+ projekta, razmjena mladih i treninga. Ovo ljeto se odlučila na kratkoročno volontiranje od dva mjeseca kroz program Europskih snaga solidarnosti (ESS), bolje znanih kao Europska volonterska služba ( EVS). Iznimno nam je drago da smo kao organizacija pošiljatelj po prvi puta sudjelovali u slanju volontera na kratkotočni EVS/ESS. U nastavku pročitajte što Tanja kaže o svom iskustvu boravka u dječjem kampu u Poljskoj.

Pozdrav! Moje ime je Tanja, dolazim iz Karlovca i studentica sam diplomskog studija socijalnog rada. Potaknuta željom za volontiranjem, a i stjecanjem novog iskustva kroz Erasmus + projekte, ove godine odlučila sam se prijaviti na EVS (Europska volonterska služba) ili po novome, Europske snage solidarnosti – ESS.

Nakon pronalaska projekta koji odgovara mojim ambicijama i dogovora s LAG-om Vallis Colapis da bude moja organizacija pošiljatelj, postupka prijave i intervjua s organizatorima, pošla za Minsk Mazowiecki, poljski gradić nedaleko od Varšave. Projekt na kojem sam sudjelovala zove se „Sky is the limit“, organiziran od strane organizacije Fundacja EBU. U prvih mjesec dana volontirala sam u dječjem ljetnom kampu, zajedno s ostatkom stranih i poljskih volontera. Fokus kampa bio je na neformalnom učenju koje se ostvarivalo kroz organiziranje različitih aktivnosti i radionica u lokalnim školama. Osim toga, kroz sudjelovanje volontera iz različitih država, djeci se nastoje približiti različite kulture, razvijajući tako kod njih osjećaj tolerantnosti i osviještenosti za druge kulture. Uz učenje o kulturama, djeca su imala priliku naučiti i osnove materinjih jezika volontera. Učenje hrvatskog im je bilo osobito zanimljivo, a i jednostavno zbog sličnosti između hrvatskog i poljskog!

Same aktivnosti i radionice temeljile su se na engleskom jeziku, tako da iako su poljski volonteri bili prisutni, poljski se koristio minimalno. Na taj način se htjelo djeci pokazati, a i nama volonterima, da iako ne govorimo isti jezik, uvijek možemo pronaći način da komuniciramo i da se razumijemo. Sudjelovanje u ljetnom kampu, planiranje i organiziranje aktivnosti i radionica za djecu, te vođenje grupa djece različitih dobi donijelo mi je veliko iskustvo, ali i pouzdanje da se u budućnosti bavim time.

U drugoj polovici ESS-a, radili smo na projektu „Happy Minsk“. Cilj Happy Minska je približiti organizaciju lokalnoj zajednici, te potaknuti ljude da se pridruže različitim aktivnostima koje su organizirane od strane Fundacja EBU – discussion club, language caffee, godišnji piknik itd. Jedan od ciljeva bila je i integracija stranih i poljskih volontera kroz različite interkulturalne aktivnosti. Svaki od volontera je imao priliku približiti kuhinju svoje države drugim volonterima – pa sam ih ja tako upoznala sa štruklima. Osim što smo se upoznali s tradicionalnim jelima država volontera, imali smo priliku i saznati nešto više o njihovim kulturama kroz kulturološke radionice. Na hrvatskoj radionici zabavili smo se uz kviz, improviziranu Sinjsku Alku i drmeš!

Vrlo sam zadovoljna projektom i ponosna na sebe što sam se odlučila na ovaj korak! Preporučujem svakome da se okuša u ovome. Osim što sam dobila novo iskustvo i razvila kompetencije koje će mi svakako poslužiti u budućoj karijeri, imala sam priliku i posjetiti dio Europe koji mi inače nije toliko dostupan. Tako sam između dvaju projekata otišla na kratko putovanje kroz Estoniju, Latviju i Litvu. Uz to sam naravno imala prilike upoznati druge poljske gradove i poljsku kulturu – uživajući često u okusima pierogija, a ponekad i okusu Žubrowke 🙂