Snježana Ljubić Šestak, volonterka “Kluba žena Pokupsko”, odlučila je podijeliti svoje iskustvo ulaska u volonterstvo. Uz bogato volontersko iskustvo u “Klubu žena Pokupsko”, Snježana je obogatila svoje iskustvo te dobila nova znanja i vještime kroz sudjelovanje unutar Erasmus+ programa na treningu za osobe koje rade s mladima u Rumunjskoj, kao volonterka LAG-a Vallis Colapis. Nadamo se da će te ova priča motivirati da nam na e-mail vck@vallis-colapis.hr pošalješ svoju volontersku priču. Volonterske priče objavljujemo kao oblik promocije volonterstva u sklopu projekta “Volonterski centar Kupa” kojeg financira Ministarstvo za demografiju, obitelj, mlade i socijalnu politiku.
U nastavku pročitajte Snježaninu priču..
Imam 50 godina. Mladi će pomisliti da sam prestara, pa iako kasnim, evo me ipak u istom vlaku s vama… S idejom o volonterstvu susrela sam se prvi puta kad su na TV-u (prije 35 god) prenosili da imućne amerikanke provode svoje dokone sate u dobrotvorne svrhe. Krivi kontekst, ali tako je bilo. Drugi put sam konkretnije upoznata sa volonterstvom kad je moja tada desetogodišnja kći svakodnevno biciklim odlazila u Dumovec i volontirala u azilu za pse “Noina arka”.
2009. sam zajedno s djecom, život u gradu zamjenila za selo pokraj Pokupskog. Nekoliko godina živjela sam samotno obavljajući tekuće poslove i baveći se svojim hobijima. Obzirom da mi je susjeda ujedno i predsjednica udruge “Klub žena Pokupsko”, pozvala me da im se pridružim. Tako sam smisleno i sa ciljem počela usmjeravati svoju suvišnu energiju. Volontirati sam počela u ljeto 2015. Sad imam volontersku knjižicu. U ime udruge idem na razne edukacije za pisanje projekata. Na jednom od predavanja čula sam usput rečenicu: “Budi promjena koju želiš oko sebe”. Morala sam o njoj razmisliti. Prosječna sam osoba sklona kritičkom razmišljanju o okolini. Shvatila sam da promjene možemo prouzročiti jedino sami. Tako sam se uključila u sve akcije humanitarnog, socijalnog ili ekološkog karaktera. Bila sam na dvadesetak edukacija u obližnjim gradovima i na impresivnoj edukaciji u Rumunjskoj, kao volonterka LAG-a Vallis Colapis, o prenošenju znanja mladima na neformalan način, financiran u sklopu programa Erasmus+. Tijekom 2016. napisala sam 8 projekata uz pomoć ostalih članica udruge, od toga su 2 isfinancirana i sprovedena.
Primjetila sam da su najveća prepreka nemotivirane osobe koje vide manjkavosti u okruženju, ali ne žele to pretvoriti u ideju, i angažirati se da ju sprovedu. A upravo su male osobe te koje uviđaju gdje sistem zakazuje, i imaju priliku to promijeniti. Žao mi je što se takav ljudski potencijal odbacuje. Treba se uključiti u organizirano društvo srodnih prioriteta osobnom, volontirati, djelovati i uživati u malim, ali značajnim pozitivnim pomacima.
