Tek sam kasnije shvatio da je to zapravo volontiranje
Volontiranje u doba COVID-19 krize – Društvo psihologa Karlovac
Budući da u posljednjih nekoliko mjeseci prolazimo kroz nepredvidljive i izazovne trenutke, želimo ispričati lijepu priču o volontiranju koje poboljšava kvalitetu života i odnose u zajednici te stvara prilike za povezivanje. Na inicijativu Hrvatske psihološke komore u suradnji s Hrvatskim psihološkim društvom i svim županijskim društvima diljem Hrvatske uključujući i Društvo psihologa Karlovačke županije pokrenuto je telefonsko savjetovalište kako bi se omogućila psihološka pomoć građanima u situaciji epidemije koronavirusa.
Telefonska linija, koja je bila dostupna 24 sata dnevno, otvorena je 21. ožujka 2020. godine, a zatvorila se 31. svibnja u ponoć. Osam psihologinja volonterki tijekom proljeća volontirale su svakodnevno, iz svojih domova ili s radnih mjesta te na taj način pružale pomoć sugrađanima. Organizatorica volontiranja i predsjednica Društva psihologa Karlovac, Ana Budimir, dobila je mobilni uređaj s kojeg je preusmjeravala pozive građana svakodnevno, na osobne uređaje volonterki. Kako bi volonterke bile dostupne u bilo koje doba dana i noći, svaki tjedan slagale su se detaljne tablice dežurstava, gdje su neke volonterke, ovisno o mogućnostima, volontirale i po 12 sati dnevno. S ciljem kvalitetnog praćenja i evaluacije poziva, volonterke su vodile i dnevnik poziva gdje su bilježile najvažnije informacije o korisnicima (spol, dob, zanimanje) koje su kroz razgovor mogle prikupiti te zapisivale problematiku poziva. Zahvaljujući njihovim dnevnicima danas možemo reći da su pozive upućivale različite dobne skupine no najmanje adolescenti, a najviše građani od 30 do 60 ili 70 godina života, u jednakom omjeru žene i muškarci.
Starijim ljudima volonterke su pomagale prebroditi strah, usamljenost, bojazan za zdravlje i život te su, kad bi došlo do upita poput kupovine namirnica ili lijekova, preusmjeravale pozive na Crveni križ s kojim je postojala odlična suradnja. Osim gore navedene problematike poziva, kod korisnika se najčešće javljao i osjećaj grižnje savjesti, brige za najbliže, pogotovo ako su ljudi bili u kontaktu s virusom ili nečiji bliski kontakt. Bitno je spomenuti i drugi aspekt ove krize, a to je ekonomska nesigurnost. Puno naših sugrađana ostalo je bez posla i sigurnih prihoda, obitelji su bile razdvojene zbog zatvorenih granica i ograničenog kretanja po zemlji i županiji. Neki pozivi bili su preusmjereni i na nadležne psihijatrijske službe ukoliko se radilo o ljudima s određenim psihičkim tegobama koji nisu mogli doći do svojih liječnika. Pojedini korisnici zamoljeni su da se jave povratno nakon poziva kako bi potvrdili da se osjećaju bolje ili kako bi im se još na neki način pokušalo pomoći. Najviše poziva zabilježeno je krajem ožujka i kroz travanj, a zanimljivo je istaknuti da je najduži poziv trajao čak sat i pol.
Budući da se kroz svibanj broj novozaraženih počeo smanjivati i da su se ljudi polako počeli vraćati na svoje poslove, pa i naše volonterke, linija je ugašena 31. svibnja u ponoć. Kako postoji mogućnost drugog vala na jesen tako postoji i mogućnost ponovnog otvaranja linije. Volonterke su također sudjelovale na jednom webinaru (edukaciji), a u svibnju je održana i supervizija putem Zoom aplikacije. Ovom prilikom još jednom želimo istaknuti zadovoljstvo što smo mogli surađivati s našim volonterkama, Davorkom Bišćan, Helenom Panijan, Ines Galetić Žagar, Ivom Dugalić, Leom Šipka, Matejom Bubaš, Tatjanom Mergl i Marijom Janjušević te im izraziti zahvalu za sav uložen trud, dobru volju i veliko srce u teškim vremenima. Pokazale su da i kad smo fizički spriječeni biti zajedno, svojim djelovanjem bliži smo nego ikada!