Osim sreće i ispunjenosti koju dobivam volontiranjem, volontiranjem također dobivam iskustvo koje ću u kasnijem životu zasigurno imati prilike iskoristiti.
“FEEL GOOD” VOLONTERSKA PRIČA
Dinko je volonter od 2016. godine, a sada sudjeluje na projektu Cities of YOUth na kojem je LAG Vallis Colapis partner. U sklopu projekta, čak i u neizvjesnom vremenu u kojem se trenutno nalazimo, između ostaloga, provodi radionice s mladim osobama na temu turizma, društvenog poduzetništva, aktivnog građanstva, zapošljavanja… Poprilično zanimljivo, zar ne?! U nastavku slijedi cijela priča o Dinku i njegovoj ljubavi prema volontiranju.
“Postoje različite vrste adrenalina, moj je Erasmus+. Nema ništa uzbudljivije od upoznavanja novih ljudi, mjesta, kultura, svoje EU zajednice (i šire)!
Kroz sam tekst vidjeti će se i moja motivacija (konstantna motivacija koja ne jenjava – želja za upoznavanjem, otkrivanjem novog – Europe i svijeta, kulture i ljudi) za sudjelovanjem na ovom projektu – Cities of YOUth. Moram priznati kako sam u početku, a nakon povratka kući, bio malo prestrašen. Naime, trebalo je prionuti na posao – naći mlade ljude koji su voljni sudjelovati – od svog fakultetskog i osobnog života odvojiti par sati, osmisliti radionice i materijal za radionice, te i održati radionice u jednom tako neizvjesnom vremenu u kojem se nalazimo (COVID-19). No, iako je proces provođenja radionica još u tijeku, zadovoljan sam svojim vlastitim napretkom i kako sve ide svojim tokom.
Dakle, volonter sam od 2016. godine (nakon jednog vremena nezadovoljstva, depresije i “mraka”), i vidim to kao jedan oblik kvalitetnog provođenja vremena – zahvaljujući udrugama koje u današnje vrijeme pružaju potporu, i zapravo, u većini slučajeva su odlična prilika mladima u društvu da se kvalitetno samoostvare i steknu neko iskustvo, vrijednosti. To mi je pružilo fokus u državi u kojoj živimo, kao i brojna iskustva, znanja, prilike koje ne bih mogao ostvariti negdje drugdje, perspektive – nove poglede, prijateljstva, mjesta na kojima inače nikad ne bih bio. Također želim vjerovati da kao sudionik civilnog društva bivam aktivnim građaninom, te moja predanost volonterizmu – kao i brojnih drugih volontera u Republici Hrvatskoj, dovodi do boljeg društva u kojem živimo.
Tako tada kao volonter (nešto kao zaposlen, samo bez ikakve naknade-plaće, a odaziv zajednice nakon poklonjenog vremena, te pozitivne reakcije na učinjeno su najveća plaća – vrlo je važno navedeno ne miješati s volonterstvom općinskih načelnika, gradonačelnika i njihovih zamjenika, budući se u tom slučaju radi o nečem sasvim drugačijem, i isti imaju pravo na naknadu za rad) sudjelujem u radu nekoliko udruga u Karlovačkoj i Zagrebačkoj županiji koje se bave širokim spektrom neprofitnog društvenog rada – od očuvanja okoliša do djece i starijih, mladih, te najranjivijih i marginaliziranih skupina društva. Prisustvovao sam na nekoliko radionica i seminara kako bih unaprijedio svoj volonterski rad. Također, redovan sam sudionik na Erasmus+ projektima, najčešće kao voditelj hrvatske grupe, čime predstavljam(o) Republiku Hrvatsku u inozemstvu.
Uh, uvijek je teško nešto reći ovako i sumirati, paziti na trajanje… jer treba sumirati sve projekte, sva (su)djelovanja, ono, jednom kad kreneš – volontirati ili “razmjenjivati se”, ako imaš volje, to se samo nastavlja. Sjećam se kako mi je Aleksandra Podrebarac iz Centra za mlade u Karlovcu rekla, kad sam onako i pomalo prestrašen sudjelovao na pripremnoj radionici simulacije Erasmus+ razmjene, “ono, jednom kad kreneš, to će se samo nizati, vidjeti ćeš”. Tako je i bilo.
Znači, da počnem od početka, volonterski staž (jer često se našalim da mi je zanimanje volonter) počinje u udruzi Agora u Dugoj Resi, da bih tako kasnije upoznao LAG Vallis Colapis, Turbinu promjena, pa Zelenu akciju, Ocean znanja i mnoge druge. I najvažnije, tu se našao, tako da danas radim u nevladinom (NGO) sektoru.
Ima jedna šala – Agora te izrodila, LAG odgojio, a Turbina posvojila. Pa sam onda, kao ne više dijete, krenuo sam dalje prema Zelenoj akciji, Oceanu znanja i drugima.
Sve počinje s radionicom za koordinatora volontera, gdje sam bio kao sudionik Udruge za mlade “Agora”, a koje je provodila udruga SMART – volonterski centar Rijeka u suradnji s LAG Vallis Colapis – kao jedno višednevno obrazovanje o volonterstvu vezano za približavanje vrijednosti volonterstva – kao koncepta organiziranog volontiranja, te kreiranje kvalitetnih volonterskih programa. Obrazovanje se provodilo u više modula, gdje se tako unaprjeđuju sposobnosti, vještine, znanja sudionika, a kako bismo razvili i unaprijedili volonterske programe u našim organizacijama i zajednicama.
Nedugo nakon toga stiže i prva razmjena u sklopu Erasmus plusa – “transnational training and cooperation activities”, a bila je u organizaciji LAG-a, i tako je to krenulo – Erasmus+ život, Erasmus+ zov. Uvijek kad se toga sjetim – prvo Erasmus+ iskustvo mi izmami osmijeh na licu, ali odmah je tu i hešteg 24satacesta. Naime, išli smo busom (nezaboravno iskustvo), a tema je bila “young social enterpreneurs engage social change”. Dakle, socijalno/društveno poduzetništvo – koje nije primarno usmjereno ka stvaranju profita, odnosno isti se daje i ulaže u zajednicu. Znači, stvaranje ekonomske i socijalne vrijednosti kroz izgradnju novih vrijednosti i društvenih promjena, a koje zadovoljavaju potrebe i nude zapošljavanje teško zapošljivih i marginaliziranih društvenih kategorija.
Nakon toga to se nizalo – razmjene, edukacije, projekti i volontiranje u više udruga, nova prijateljstva… Zagreb, Plitvice, Dubrovnik, Ujedinjeno Kraljevstvo, Njemačka, Švedska, Estonija, Španjolska, Belgija, Srbija, Turska, Jordan, Armenija….
Najjednostavnije je reći da sam (ali i zahvaljujući povezanim letovima i noćima provedenim po aerodromima, te željom za otkrivanje novih destinacija – mjesta, ljudi, kultura…) posjedio gotovo sve zemlje Europske unije, osim Finske, Latvije, Malte i Cipra (naime, dogodio se COVID-19 i 2020. godina). Imao sam tako prilike sudjelovati na brojim projektima, upoznati ljude, kulturu, kušati hranu i specijalitete, te posjetiti brojne muzeje od kojih su meni srcu dragi Train world u Briselu, te House of European History.
Posebno bih izdvojio i razmjenu u gradu u kojem sam odrastao, Dugoj Resi. No, tu razmjenu nije provodio LAG, već druga udruga – Turbina promjena. Iako je LAG samo tjedan dana prije imao razmjenu na istom mjestu, na kojoj, nažalost, nisam mogao sudjelovati. Dakle, opet, jedno novo poznanstvo, prijateljstva, novi volonterski projekti, nova udruga, u kojoj djelujem i danas kao volonter. Tema je bila zelena-obnovljiva energija.
Svakako jedna od radionica koje ću pamtiti bila je radionica u sklopu projekta “Volontiram, činim razliku” – gdje sam bio asistent za e-mail marketing, a sudjelovao sam na radionici o kreiranju efikasne newsletter kampanje u hotelu Sheraton. Shodno tome pomogao sam u izradi i distribuciji newslettera, te stvaranju korisničke baze.
Ili recimo, Nacionalna konferencija o volonterstvu „Pozitivna struja volonterstva“ koja se održala u hotelu Dubrovnik u Zagrebu.
Bilo je tu projekata i s Agencijom za mobilnost, dakle, radionica pisanja projekta Solidarnosti ESS i Radionica za projekte mobilnosti osoba koje rade s mladima.
I sad, da ne nabrajam dalje u detalje, prošao sam kroz mnoge druge udruge u čijem sam radu i sudjelovao, bilo kao volonter na projektima ili kao sudionik na Erasmus+ razmjenama. Odnosno, kao “group lider”, voditelj grupe – pozicija koja zahtijeva organizaciju putovanja, brigu o našem timu, predstavljanje Hrvatske (i naravno, kad se svi vratimo doma u našu Republiku Hrvatsku, daljnje aktivnosti – organiziranje prezentacije projekta na kojem smo bili, pa i malo papirologije, sakupljanje karata, popunjavanje i pisanje “reimbursement” formulara, sažetka razmjene)…
Sve to što navodim omogućio mi je Erasmus+ program Europske unije. Nova znanja, perspektive – poglede, prijateljstva – ne samo po Europi – Berlin ili Brisel, već i po Hrvatskoj, ali i regiji, te zemljama na Sredozemlju. Mogu doći do Rijeke ili Osijeka i Dubrovnika, ili pak do Bosne i Hercegovine, pa do Beograda ili Ljubljane, Berlina i Brisela, i popiti kavu s nekim od mladih ljudi koje sam upoznao na ovim projektima. Projektima koji su me učinili boljim, na kojima sam izgradio neko iskustvo, napredovao, stekao (bolje) viđenje nekih stvari – vidio neke druge perspektive i poglede, proširio horizonte.
Dakle, da sumiram, sva ta mjesta koja sam naveo su mjesta na kojima nikad ne bih bio… ljudi, divni ljudi s kojima se nikad ne bih susreo, hrane i kulture u kojima ne bih uživao – da nisam dio ove priče, Erasmus+ priče, i volonter u nekoliko organizacija i projekata. Toliko dobrih uspomena (uglavnom se one i pamte, jelte), poznanstva, smijeha, edukacije, zabave, novih mjesta, drugačije percepcije. Nikad toliko različitosti, a opet, toliko toga što nas povezuje. I to je ona bit – ići, vidjeti, razvijati se, učiti, “razmijeniti se”, primijeniti, proširiti vidike, upoznati druge ljude i kulture, biti dio nečega – dogoditi se. I donijeti to sve doma, u svoju organizaciju i lokalnu zajednicu (a i šire) kao nešto novo. Možda i primijeniti, provesti nešto slično viđenom ondje. Tome sve ovo i služi – projekti, razmjene, edukacije, radionice, seminari, susreti. To je ono što volonteri, ali i osobe zaposlene u neprofitnom sektoru, ne želim se ograničavati samo na nas, ali sad evo – tu smo, dakle to je ono što radimo nesebično ne očekujući neku naknadu, a odvajamo nešto najvrijednije – svoje vrijeme, i time činimo društvo boljim.
Ono što za kraj još želim reći, možda filozofski, ali nekih stvari koje imamo vani – nema kod nas; dok nekih stvari koje ima kod nas – nema vani (iako je vani možda bolje, neke stvari/ljudi/događanja se mogu doživjeti samo doma). Uvijek se je dobro vratiti doma!
Volim reći – različitost je ono što nas čini jednakima (i povezuje), koliki god to sad oksimoron bio. Treba kombinirati. I šerati. Bitna su nova iskustva i znanja, prijateljstva, širenje vidika, svakom edukacijom jedna nova spoznaja više, te uspomene koje se pamte. To te osnažuje, pomaže ti ići naprijed, znajući da postoje ljudi koji dijele iste vrijednosti kao i ti, te tako znaš – uvijek može bolje.
Moja osobna motivacija je tako na svakoj razmjeni ista, a kako sam naveo, između ostalog – učiti, zabaviti se, upoznati nove ljude, nova mjesta; ponos predstavljanja vlastite zemlje – Republike Hrvatske, rad u različitim skupinama (internacionalnim) koji je uvijek zanimljiv i izazovan. I na kraju donijeti to sve skupa kući, te predstaviti u svojoj organizaciji i lokalnoj zajednici.
Kroz razmjene, između ostalog, unaprjeđuješ svoje komunikacijske vještine, planiranje i vještine organiziranja, učiš kako raditi s ljudima koji imaju različite kulturne pozadine, cijeniš druga mišljenja, radiš u timu (čak i internacionalnom, gdje su suradnja i kompromis bitan element), razvijaš veze i nova prijateljstva, učiš o drugim kulturama i zemljama (iz prve ruke!), te raznolikosti, samopouzdanju i prilagodljivosti.
Da, mnoge su tako Erasmus+ priče, uključujući moju, slične. Postoji jedna suština, nešto univerzalno, “svjetlo vodilja”, što je zajedničko svim tim pričama (Erasmus+ iskustvima). Slogan koji Erasmus nosi “enriching lives, opening minds” je zaista to! Obogaćuješ se s toliko stvari i nijedna od njih nije nešto materijalno – umjesto da sakupljaš stvari – sakupljaš, ili bolje rečeno susrećeš uspomene, nova znanja, iskustva, kulture, prijatelje! Ništa se od toga ne može izmjeriti materijalnim vrijednostima, to je nešto daleko više! Razvijanje novih sposobnosti, upoznavanje novih mjesta, novih prijatelja, širenje horizonta, napuštanje zone komfora – to je suština, nešto univerzalno što Erasmus+ nudi!
Svakome bih preporučio da se odvaži na sudjelovanje u razmjeni mladih (i u volontiranju, također) jer iskustvo i znanje koje mladi mogu steći su nevjerojatne, ali naravno, što bi rekla kolegica, volonterka Stella iz LAG-a “moraš biti otvorena srca i uma”!”
Dinko