Projekt „Volontiram, činim razliku!“ provodi se od 1.8.2018.-31.7.2019. u partnerstvu s gradovima Ozljem i Dugom Resom, te općinom Lasinja, a financira ga Ministarstvo za demografiju, obitelj, mlade i socijalnu politiku u iznosu od 90.000,00kn. Navedeni projekt označava financiranje aktivnosti lokalnog volonterskog centra, a među kojima između ostalog radimo na informiranju i promociji volonterstva te educiranju volontera, organizatora volontiranja i općenito lokalne zajednice. Ovaj tekst ima informativno-promotivnu, a i edukativnu svrhu jer se u njemu govori o tome što je volontiranje te isto tako što nije volontiranje. Pročitajte u nastavku odličan tekst Volonterskog centra Osijek preuzetog s Europskog portala za mlade.

Riječ volonter (franc. volontaire) označava osobu koja besplatno obavlja neku službu, dakle volontirati znači besplatno služiti. U svijetu su volonterstvo i volontiranje definirani na različite načine i imaju različite dimenzije, ali se može slobodno reći kako je u svojoj najširoj definiciji volonterski rad neplaćeno, nekarijerističko, neprofitno, slobodno izabrano djelovanje koje se javlja u različitim oblicima.

Upravo na tome temelji se i definicija volonterstva koju je prihvatila Republika Hrvatska (Zakon o volonterstvu NN 22/13 koja kaže: „Volontiranjem se, u smislu ovoga Zakona, smatra dobrovoljno ulaganje osobnog vremena, truda, znanja i vještina kojima se obavljaju usluge ili aktivnosti za dobrobit druge osobe ili za zajedničku dobrobit, a obavljaju ih osobe na način predviđen ovim Zakonom, bez postojanja uvjeta isplate novčane nagrade ili potraživanja druge imovinske koristi za obavljeno volontiranje, ako ovim Zakonom nije drukčije određeno.”

Tradicionalno poimanje volontiranja temeljilo se na dobrovoljnim aktivnosti ma pomaganja susjedima i prijateljima ili pomaganju zajednici u nekim izvanrednim situacijama kao što su ratovi ili prirodne katastrofe. Danas je o volonterstvu teško govoriti bez razumijevanja značenja i koncepta filantropije. Definicija Oxfordskog rječnika opisuje filantropiju kao „poticaj na dobrotvornu akciju“, oprečnu egoizmu. Suvremena definicija organizirane filantropije podrazumijeva aktivne pojedince i grupe koji u organiziranim i poticajnim okolnostima na različite načine promoviraju i unaprjeđuju rad za opće dobro. Organizirana filantropija manifestira se kroz darivanje novca i drugih materijalnih dobara u dobrotvorne svrhe ali i  ulaganjem u zajednicu na promišljen i organiziran način kroz zaklade i druge oblike neprofitnih organizacija i institucija. Osim materijalnog pomaganja ili ulaganja sve više je prisutan i koncept darivanja ili ulaganja osobnog vremena, znanja i vještina kroz različite oblike volonterskog angažmana. Primarne pretpostavke za razvoj filantropije u društvu su akumulirano financijsko bogatstvo, povoljno pravno i porezno okružje te postojanje potreba. Sekundarne pretpostavke odnose se na tržišnu ekonomiju, kritični stupanj povjerenja u društvu i tradiciju filantropije.

Volontiranje, kao dobrovoljna aktivnost, je prije svega sloboda izbora, a sloboda je osnovna težnja ljudske civilizacije i temeljno obilježje demokracije. Osim toga, volonterstvo u sebi sadrži potencijal izgradnje suosjećanja i solidarnosti s drugima i drugačijima.

Prema Europskom manifestu o volontiranju,  volontiranje je aktivnost koja se poduzima slobodnom voljom pojedinca te osobnim izborom i motivacijom; bez želje za financijskom dobiti; u organiziranom okruženju (unutar nevladinih udruga, volonterskih centara, manje ili više organiziranih neformalnih skupina); u želji da se pomogne drugim osobama i društvu u cjelini, pridonoseći zajedničkim vrijednostima, bez osobnih interesa (iako je volontiranje od jednake koristi i samoj osobi koja volontira).

Volontiranje u obliku davanja usluga uglavnom je vezano uz organizirane, često institucijske kontekste. Ovakvim oblikom volontiranja pruža se pomoć, primjerice u bolnicama, domovima za djecu, domovima za stare i nemoćne i slično.

U tom smislu valja iznova napominjati da volontiranje NIJE: stručno osposobljavanje za rad bez zasnivanja radnog odnosa, javni radovi, obavljanju dužnosti (predsjednik, gradonačelnik i sl.) uz dobivanje naknade (bez obzira što je ta naknada manja od uobičajene). Forčić G., Ćulum B., Šehić Relić L (2016:10-11) pojašnjavaju  u kojim se oblicima krivo upotrebljava pojam volontiranja: društveno koristan rad (alternativa služenju zatvorske kazne), stažiranje u pojedinim strukama,  mjere poticanja zapošljavanja (stručno osposobljavanje za rad bez zasnivanja radnog odnosa), pomaganje svojim bližnjima. Iako navedeni oblici nisu ništa manje vrijedni za razvoj pojedinca ili zajednice, konceptualno su različiti i zahtijevaju drugačiji pristup u promociji, razvoju i uključivanju.  Navedenim oblicima nedostaju dva izuzetno važna kriterija: kriterij slobodne volje i koristi za druge da bi se mogli smatrati volontiranjem. Također je bitno spomenuti da volonteri nisu besplatna radna snaga što se često može čuti.

Volontiranje kroz aktivno uključivanje u društvo, s ciljem proaktivnog iniciranja promjena u društvu, noviji je oblik volontiranja u Hrvatskoj. Najčešće se odnosi na aktivno sudjelovanje u političkim, neprofitnim organizacijama, neformalnim građanskim inicijativama i interesnim grupama.

U Hrvatskoj se u posljednjih nekoliko godina razvijaju novi pristupi organiziranom volontiranju. Uglavnom se volonterske aktivnosti provode kroz organizacije civilnog društva  i ustanove zdravstvene i socijalne skrbi koje na ovaj način podižu kvantitetu i kvalitetu svojih aktivnosti i usluga.

Preuzeto s: https://europa.eu/youth/hr/article/45/3577_lt (Izvor: Volonterski centar Osijek)